Napisao bih…

nešto slatko, simpatično kao što sam ja. Ali sjetim se malih djevojčica i dječaka u nevolji, u bolnici, u stranom, za njih nepoznatom okruženju. Tamo je sve čisto i svi su u speglanim kutama, pa opet, neobično je i strano naviknuti se na bolnički ambijent. Sva sreća da postoje klaunovi doktori, koje sam danas vidio u dječjoj bolnici Srebrnjak. crveni_nosevi

Oni zvukom, slikom i svojom pojavom zašarene takav klinički prostor, pa na trenutak djeca otplove u svijet razbibrige i smijeha. Neka se doduše malko i preplaše na prvi pogled. Zato su crvenonosi klaunovi iskusni zabavotvorci i znaju kako umiriti malenu dušu. Hvala im na tome. A vi, dragi moji kruškojedi, javite se njima ili nama, podržite naše veselo i šareno djelovanje. Ili se nacrtajte u bolnici i sami izmamite ili iztatite osmijeh od malaca gledajući ih u te tužne oči.

Vaš,

Zmaj Anđelko