Dođe li vam ponekad da nestanete i odete u neku od svojih najdražih bajki, u neku zemlju mašte, negdje gdje vas neće pratiti vaša svakodnevica, negdje gdje nema pravila, negdje gdje ne znate što vas čeka, a svi čekaju ustvari samo vas.
Dođe li vam?

Dođe li vam ponekad, ma možda i samo na tren osjećaj da ste prebrzo odrasli i da je vrijeme proletilo, a vi bi htjeli još malo biti u nekoj zemlji snova, gdje sve je igra, gdje nema nadmudrivanja. Dođe li vam?

Meni je došlo, prije godinu dana.

Otići u svoju maštu gdje nema briga, gdje možeš biti kreativan bez predrasuda, gdje sve što napraviš je lijepo i gdje te u stopu prati ona najiskrenija publika, djeca.
Tako smo moja prijateljica Ivana Radovniković i ja, napravile svoju bajku, koju smo nazvale ”Bajke u pjesmama”.

Vjerujte mi da uz sve projekte koje sam radila i koje smo zajedno radile, upravo smo na tom ostavile svoju dušu i srce, ostavile trag sebe.
Najbolji projekt jer je bio iskren, bez kalkulacija, samo ideje, ideje, ideje.

Koliko vam je bitno kada radite na nekom projektu da je prvenstveno vama drag i bitan iz nekog razloga?
Znam da je svatko od vas u svojoj profesiji radio stvari koje nije htio, volio, želio…i ja sam, ali ne pitam vas to. Pitam vas koliko vam je bitno da posao, projekt, zadatak na kojem radite da mu se i vi veselite?
Ili vam je to manje bitno jer plaća ionako i ovako mora sjesti svaki mjesec pa čemu se još i veseliti projektima na kojima radite.

Meni izuzetno, čak nemam problem i da odbijem neke projekte ako meni nisu zanimljivi, ako mi nisu atraktivni, jednostavno ako mi nisu ‘napeti’.

Zato volim ljude koji rade ono što vole i kojima je cilj da svojom idejom usreće druge.
Ma fućkaš u tom trenutku poslovnu viziju i misiju 😉

Napravila sam razgovor upravo s takvim jednim čovjekom, Goran Čučković, autor slikovnice ”Zmaj Anđelko i dugački rep”.

Goran Čučković, 80-postotni je invalid, kojemu je prije tri godine dijagnosticirana rijetka i teška bolest perifernog živčanog sustava – mlohavost udova.
On se nimalo ne predaje i kreativno se bori protiv očaja i depresije – pisanjem slikovnica. Maštanjem i stvaranjem okupira misli i smišlja kako pomoći drugima. Da ne misli na svoje tegobe, kaže. Piše priče, kako u šali kaže, ‘s tri i pol prsta’. Svaka priča je maštovito zabavna i poučna te popraćena vedrim i šarenim ilustracijama dizajnerice Milice Vezmar Basara.

Napisao je slikovnicu ‘Zmaj Anđelko i dugački rep’, a onda još četiri slikovnice. Tada mu je palo na pamet da organizira humanitarni projekt ‘Zmaj Anđelko pomaže djeci’, čiji cilj je stvaranje i doniranje slikovnica djeci u bolnicama i općenito djeci s potrebama. Osnovna ideja projekta je stvarati, producirati i distribuirati slikovnice djeci u potrebi kroz razne humanitarne udruge i ustanove.
U sklopu projekta ”Zmaj Anđelko pomaže djeci”, napravili ste prvu slikovnicu ”Zmaj Anđelko i dugački rep”.  O kakvom se točno projektu radi i koliko je još slikovnica u planu?

Cilj projekta je stvaranje i distribucija slikovnica djeci pacijentima, te djeci bez odgovarajuće skrbi diljem Hrvatske. Napisao sam pet priča do sada, ali već se nove ideje kuhaju u mom kreativnom loncu.

Kako ste došli na ideju napraviti slikovnicu, a zatim i pokrenuti cijeli projekt za djecu? Da li je projekt namijenjen svoj djeci? Da li će svaka slikovnica imati neku svoju poruku?

Osjetio sam nalet kreativne energije i donio čvrsto zaključak: ja ću objaviti slikovnicu, sjeo pisati i par dana kasnije rodio se zmaj Anđelko i ostali likovi – kornjačica Rita, inspektor Surletti itd. Projekt je u naravi globalan, -slikovnice za djecu svijeta-  ali je naš svijet pun granica i ograničenja, kako sam saznao u komunikaciji s jednim svjetskim distributerom slikovnica,  pa sam se morao prvo i samostalno fokusirati na lokalno područje. Svaka slikovnica ima pouku, iskustvo i temu za razgovor između roditelja i djece.

O čemu se radi u prvoj slikovnici?

Radi se o mladom neiskusnom zmaju koji želi biti veći nego što je. isprva mu je to fora, ali se iz istog razloga nađe u nevolji. Na svu sreću tu su roditelji i prijatelji koji mu pomažu da ispravi lako pogrešku, te da sam shvati da se ne mora truditi biti nešto što nije i da je super baš ovakav kakav je.

Da li ste dobili kakvu podršku projekta i da li vam je netko pomogao u njegovoj realizaciji?

Uključilo se dosta prijatelja i profesionalaca u produkcijskom smislu, te dosta ljudi dobre volje koji su prepoznali projekt kao nešto vrijedno. Javilo s i nekoliko sponzora, tako da ce slikovnica za 10 dana ugledati svjetlo dana.

Sada kada čekate iz tiskare svoju prvu slikovnicu, koji je daljnji plan? Gdje će se i na koji način moći kupiti?

Plan je promocija, promocija da svako dijete i roditelj u Hrvatskoj sazna za Anđelka i njegov projekt, da zaživi punim jedrima. Konkretno projekt je preobiman u finalu, pun mogućnosti za promociju i suradnju na više nivoa, ne bi sada išao u detalje, jer sve radim po principu kork po korak.

Što vama osobno znači zmaj Anđelko, da li i vi kao odrasla osoba možete pronaći utjehu u njemu?

Meni osobno Anđelko predstavlja motiv da se ne predam očaju, da se ne ukomiram jer pola dana moram provesti puzajući po podu, obzirom na dijagnozu. Dokaz da i dalje mogu nešto stvoriti iako sam teško pokretan. I da se na kraju priče mogu s ponosom pogledati u ogledalo.

Uz slikovnicu Zmaj Anđelko i dugački rep u pripremi su naslovi ‘Kornjačica Rita – priča o cesti’, ‘Inspektor Surletti i kradljivac sladoleda’, ‘Pas Rolfi i oteti mačići’…

Svaki oblik donacije (financijske, promotivne ili volonterske prirode) mnogo znači. Ako se želite uključiti u plemenitu Goranovu akciju više informacija možete pronaći na ovim linkovima:

https://zmajandjelkopomazedjeciblog.wordpress.com/

https://web.facebook.com/ZmajAndjelko/