Indigo djeca (Delta generacija), rođena između 1988. i 1998. godine. Ova djeca imaju izuzetno težak pubertet i ponekad su sklona zloupotrebi alkohola i droga, te i suicidalnom ponašanju. Roditelji ove generacije imaju težak zadatak u odgoju i savjetovanju svoje djece.
Kristalna djeca, rođena između 1998. i 2008. godine. Mogu biti manji izazov za roditelje zbog svoje povučenosti. Ako su odgajani u stresnoj okolini, oni se povlače u sebe dok konačno ne odbiju povezivanje s vanjskim svijetom. Imaju snažnu potrebu za ljubavlju, razumijevanjem i prihvaćanjem…
Crno-bijela srpska kriminalistička drama “Indigo Kristal” započinje ovim natpisom i razotkriva svoja nastojanja. Naime, “Indigo Kristal” je film za novu, mlađu generaciju srpskih drama iz crnokronikaškog krimi miljea, gledatelje koje odrastaju uz “Južni vjetar” i “Zlatnog dečka”, kao što su generacije devedesetih odrastale uz “Rane”.
Na koncu, glumci iz “Južnog vjetra 1&2” i “Zlatnog dečka” igraju glavne uloge – Miodrag “Baćo” Radonjić (“Komedija na tri kata”) i Denis Murić (“Ničije dijete”). Vidjevši priliku da odigra drukčiju ulogu u odnosu na zabavnog mangupa Baću koji je postao njegov “trade mark” lik, Radonjić je i producirao “Indigo Kristal”, zajedno s redateljem “Južnog vjetra” Milošem Avramovićem.
To je dalo (južni) vjetar u leđa debitantskom filmu Luke Mihailovića, izvorno zamišljenom u formi diplomskog rada. I neka je. U protivnom, tko zna bi li se “Indigo Kristal” dobacio do kina gdje se na koncu prometnuo u veliki hit. Od početka ožujka vidjelo ga je već preko 100 tisuća gledatelja, što je sjajan rezultat za jedan debitantski uradak.
No, “Indigo Kristal” zaslužuje toliku gledanost. Radi se o jednom od najboljih novijih srpskih i regionalnih filmova na zlatnoj sredini između žanrovca, repertoarnog uratka i festivalca koji radi otklon od sličnih (ne samo “domaćih”) priča crno-bijelom fotografijom i izmještanjem radnje iz grada u manje mjesto (Šapac).
Priča je arhetipska. Nakon što je proveo određeno vrijeme u zatvoru, 30-godišnji Vuk (Radonjić) izlazi na slobodu i planira biti pametniji, izbjegavati prijašnje greške i zaći na onu stranu zakona, ali integracija u društvo za marginalce poput njega nije nikad lagana, osobito obilježene marginalce s mrljom iz prošlosti. Na ulici neki novi klinci dilersko kolo vode, poput Snifija (Pavle Mensur), a jedan od njih je i Zizi (Murić), mlađi brat Vukova prijatelja koji je počinio samoubojstvo.
Dok se i sam nalazi na raskrižju, Vuk pokušava Zizija preusmjeriti sa stranputice na pravi put, kao i ostvariti romansu s nastavnicom Majom (Nina Janković) s kojom može imati privid normalnog života i možda uspjeti izaći iz začaranog kruga. Protiv toga je njezin brat i njegov prijatelj Mare (Miloš Đurović), vlasnik kafića gdje se okupljaju dileri i narkomani, ali i stari mafijaši i policajci koji pozorno prate svaki Vukov korak i djeluju iz drugog plana krojeći sudbine mladih.
Arhetipski, nema što. Međutim, “Indigo Kristal” djeluje autentično zahvaljujući režiji i glumcima. U Mihailovićevim crno-bijelim kadrovima ima puno “boje”, kao i u kultnoj francuskoj “Mržnji”, jednom od nedvojbenih redateljevih žanrovskih i društveno kritičnih uzora pored “Rana” i “Južnog vjetra”.
A opet, prednjači siva boja s obzirom da ništa nije crno i bijelo, evidentno prema liku Vukova prijatelja Godžija (Miloš Petrović-Trojpec) koji je u isti mah policajac i kriminalac. Svi spomenuti glumci su odlični, naročito Radonjić i Murić koji kao da kanaliziraju energiju Colina Farrella i Baryja Keoghana, a potonji glumi Zizija vrlo nepredvidljivo i kad je on u kadru, Petrović-Trojpec također, svašta se može dogoditi.
Mihailović pronalazi poeziju izgubljene mladosti u dimu hašiša dok priča upozoravajuću priču o pripadnicima još jedne posrnule generacije na sigurnom putu bez povratka uz dosta energije i filmofilije s pozivanjima na “Trainspotting” i “American History X” te gangsterske klasike ”Carlitov način” i “Lice s ožiljkom” Briana De Palme i Ala Pacina. “Tony Montana, saberi se!”
Source: slobodnadalmacija.hr
