Visenje Christophera Lloyda s kazaljki sata u SF komediji “Povratak u budućnost” jedna je od najprepoznatljivijih filmskih scena, stvar opće popkulture. Međutim, mnogi ne znaju da je ta scena zapravo “hommage” legendarnoj, ikoničkoj akcijskoj sekvenciji iz klasične nijeme komedije “Safety Last!” (1923.) s Christopherovim prezimenjakom Haroldom Lloydom u glavnoj ulozi.
Vjerovali ili ne, “Safety Last!” je imao kinopremijeru prije ravno 100 godina, u travnju 1923. Veliki jubilej filma idealna je prilika da vratimo kazaljke stotinu godina unatrag na “Safety Last!” i skrenemo pozornost na Lloyda (1893. – 1971.) onima koji za njega još nisu čuli niti su gledali njegov najveći klasik.
Iako je bio jači na kinoblagajnama u prvoj polovici dvadesetih godina prošlog stoljeća, Lloyd je nekako ostao u sjeni zvučnijih komičara iz ere nijemog filma Charlieja Chaplina i Bustera Keatona.
Svatko danas zna za Chaplina, većina i za Keatona, ali kad pitate nekoga za Lloyda, prije će vam spomenuti Christophera nego Harolda.
Moguće da je njegova ordinarnost razlog tome: Lloyd je u filmovima izgledao kao običan čovjek (“everyman”) i nije se ni po čemu posebno fizički isticao. Nije imao Keatonovo kameno lice, odnosno brkove, karakterističan hod, cilindar i štap kao Chaplinov lik Skitnica.
Njegov zaštitni znak bile su okrugle naočale i slamnati šešir, oboje manje upadljivi u odnosu na Chaplinov asortiman. Pa opet, upravo je Lloydova običnost bila glavni zalog da se gledatelji mogu poistovijetiti s njime i da on može utjeloviti ordinarne, svakodnevne ljude koji su, ipak, kadri izvesti neki ekstraodrinarni, nesvakidašnji pothvat poput penjanja na višekatnicu, ništa manje impresivan od Keatonovih vratolomija u “Generalu”.
Jednog takvog svakodnevnog čovjeka Lloyd glumi u 70-minutnom filmu “Safety Last!” redatelja Freda C. Newmeyera i Sama Taylora. On je The Boy (Dečko), mladić koji iz provincije odlazi u veliki grad u potrazi za poslom i bogatstvom ne bi li zaradio dovoljno novca da mu se djevojka (Mildred Davis) pridruži i da se ožene.
U gradu The Boy počinje raditi kao prodavač-činovnik u robnoj kući i doživljava razne komične avanture te, spletom okolnosti, bude prisiljen popeti se do vrha zgrade u kojoj radi. Prije vrtoglavo uzbudljivog klimaksa Lloyd ima nekoliko dobrih akrobacija ili gegova, recimo kad visi razapet između automobila i prekrcanog tramvaja ili kad ugleda prazna nosila na cesti pored vozila Hitne pomoći i legne na njih glumeći mrtvaca kako bi dobio besplatan prijevoz.
Gegovi pokreću “Safety Last!”, ali film potiho satirizira industrijalizaciju i tjeskobno moderno, urbano društvo, tj. ubrzaniji način života, pa i kapitalizam s podrazumijevanim uspinjanjem na korporativnoj ljestvici koje simbolizira završnica. Penjanje na zgradu/robnu kuću od 12 katova, preteču “shopping mallova”, redateljski dvojac Newmeyer-Taylor većinski snima u širokim planovima hvatajući užurbanu gradsku vrevu Los Angelesa u podlozi Lloydova kaskaderstva.
Kad Lloyd u odijelu poslovnog čovjeka visi na velikom satu, očajnički se držeći rukama za kazaljku koja pokazuje minute, na fasadi robne kuće iznad prometne ulice, on djeluje kao kotačić u (u)stroju industrijalizacije i, ako padne, čini se kao da će pasti ravno u razjapljene ralje kapitalizma.
Metaforička čitanja su intrigantna, ali finale “Safety Last!” ponajprije ulazi u anale kao impresivan primjer prijelomne akcijsko-trilerske “slapstick” sekvencije bez tona. Na svakom katu nebodera vreba neka nova opasnost, od golubova, preko otvorenog prozora, do vjetrokaza. “Safety Last!” je bio inspirativan za “Posljednju igru smrti”, možda i “Umri muški” i “Raciju”, kao i akcijsko-komične glavolomke Jackieja Chana. Lloyd je neopjevani nijemi junak pionirske akcijske komedije. Harold Lloyd.
Source: slobodnadalmacija.hr
