Akronimom za nuklearnu magnetsku rezonanciju/NMR naslovljen je novi film prvaka rumunjskog “novog vala” Cristiana Mungiua “R.M.N. Stanje nacije” (“R.M.N.”). “Nuklearna” ili ne, Mungiu u “Stanju nacije” radi magnetsku rezonanciju glave rumunjskog, pa i europskog društva u filmu koji je svjetsku premijeru imao u Cannesu, gdje je ovaj redatelj 2007. osvojio Zlatnu palmu za remek-djelo “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana”.
Rumunjski filmaš je u međuvremenu nastavio nizati canneske uspjehe i snimati kvalitetna i intrigantna ostvarenja: “Iza brda” mu je donio priznanje za scenarij, a za “Maturu” je podijelio režijsku nagradu s Olivierom Assayasom (“Stilistica”). S “R.M.N.-om” Mungiu je možda ostao bez nagrade, ali je snimio prepoznatljivu mungiuovsku dramu s daškom pritajeno tenzičnog hanekeovskog filma.
Svakako, “R.M.N. Stanje nacije” nije tipičan rumunjski “novovalni” uradak zagledan u prošlost matične zemlje s obligatornom kritikom mračne totalitarističke vladavine Ceaușescua, čime se, doduše iz nešto drukčije optike, bavio i recentni (osobno još bolji) “Metronom”. Mungiu s time kao da je raskrstio nakon “4 Months, 3 Weeks and 2 Days” i usredotočen je mahom na boljke modernog društva, u ovom slučaju preslikane preko reakcija stanovnika jednog sela iz multietničke transilvanijske regije.
Uvod filma je hanekeovski zagonetan. Dječak Rudi (Mark Edward Blenyesi) odlazi u školu i prolazeći kroz šumu naleti na nešto (ili nekoga) što ga traumatizira. O čemu ili kome je riječ ne doznajemo, jer ostaje izvan kadra, sve do metaforičke završnice s jednom od najmističnijih i najpamtljivijih finalnih scena europske festivalske kinematografije u posljednje vrijeme.
Nakon toga upoznajemo njegova oca Matthiasa (Marin Grigore), polu- Nijemac polu-Rumunj, koji radi u klaonici u Njemačkoj i napušta posao nakon što naprasno udari glavom o glavu kolegu koji ga je na “čik-pauzi” uvrijedio riječima da je “jebeni lijeni ciganin”.
Kad se Matthias vrati kući, on zatječe traumatiziranog sina i suprugu Anu (Macrina Bârlădeanu) koja mu ne može oprostiti aferu s bivšom djevojkom Csillom (Judith State). Dok nastoji očvrstiti sina i napraviti ga “muškarcem”, Matthias se nastavlja viđati s Csillom koja radi u tvornici kruha i traži nove zaposlenike kako bi zadovoljila normu za poticaje od Europske unije.
Međutim, kako Matthias i lokalci ne žele raditi za minimalac, Csilla zapošljava imigrante iz Šri Lanke, što izaziva negodovanje domaćeg svijeta i prijeti kulminirati nasiljem kad seljani naoštre vile spremni za seljačku bunu i “ku klux klanovsku” lomaču. “Naša sela se pune ovakvima”, lokalci protestiraju protiv stranaca i traže da ih protjeraju iz sela, uključujući i lokalnog svećenika.
“Oče, ovo nije kršćanski”, podsjeća Csilla. Rasizam, ksenofobija, netrpeljivost i licemjerje modernog društva provodni su motivi filma ironično ambijentiranog u vrijeme Božića kad bi u u ljudima trebala prevladavati dobrota i kršćanske vrijednosti. Lokalci se bune protiv došljaka sa Šri Lanke, a sami, poput njih, odlaze u inozemstvo/Njemačku trbuhom za kruhom, ali ni Csilla nije svetica jer joj kapitalistički nerv nalaže da radije zaposli strane radnike umjesto da poveća plaće domaćima.
Rumunjsko selo je svijet u malom i Mungiu više pažnje poklanja kolektivu u odnosu na njegova prijašnja ostvarenja (i) na bazi karakterne studije glavnih likova. U “R.M.N.-u” nema lika s kojim se gledatelj može poistovjetiti (to sigurno nije divlji i neobuzdani Matthias), no međuljudski konflikt naveliko je prepoznatljiv u ovom trenutku, od Rumunjske do Hrvatske i Amerike.
Ključna scena u tom pogledu postaje virtuozno režirana dijaloška scena hejterskog, anti-imigrantskog sastanka seljana u kulturnom centru, snimljena u jednom neprekinutom kadru u trajanju od nekih 15-20 minuta, s kamerom koja aktivno prati raspravu dvadesetak likova, računajući Csillu i Matthiasa. Pokojni Robert Altman sigurno bi aplaudirao rumunjskom redatelju da može vidjeti ovu scenu.
Source: slobodnadalmacija.hr
